OSMANSKA ĆUPRIJA NA RIJECI UVAC

Piše: Esad Rahić

Kameni most preko Uvca, na putu Nova Varoš – Sjenica, potopljen je zbog izgradnje hidrocentrale i akumulacionog Sjeničkog jezera. Bio je udaljen 14 km od Sjenice. Sagrađen u XV ili XVI vijeku, i više puta je popravljan.
Most se nalazio, između sela Radijevići i Ursule, na karavanskom putu Nova Varoš – Sjenica, spajao je obale sve dok punjenjem akumulacionog jezera HE Uvac 1978. godine nije ostao pod vodom.
Preko ćuprije u pitomini Žvala i najširem dijelu klisure prelazili su trgovački karavani i kiridžije, grabile vojske, jezdili konjanici, kradimice rijeku brodili uhode i bjegunci, provodadžije i prosci, mladoženje i udavače… Umoran i oronuo od bremena vijekova i tereta, posljednjih decenija služio je samo mještanima, čobanima i po kojem zaljubljeniku u čari prirode.

• Most je građen u XV ili XVI veku od kamena, imao je tri luka od kojih su dva bila na suhom zemljištu i znatno manja – navodi Vukoman Šalipurović u knjizi “Prilozi za istoriju građevinarstva u srednjem Polimlju u XIX veku”, u izdanju Instituta za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu 1979. godine.
  Stari most zidan je masivno od finog, tesanog kamena sa tri raspona/luka, slično višegradskom mostu. Sagrađen je u vrijeme osmanskog nadiranja u Evropu i preko njega je išao put koji se u narodu naziva budimska džada.

Istraživač prošlosti Sandžaka piše da je most znatno opravljen 1850. godine, kada je Omer-paša Latas naredio velike kuluke. U ustanku 1875. bundžije su djelimično porušile krajnji luk. Od tada više nije ni opravljan i služio je samo za prelaz pješaka.

• Turska vojna komanda je svoje granične trupe na Javoru stavila pod komandu garnizona u Sjenici i snabdijevala ih suvozemnim putem, te joj most nije bio ni potreban. Probijen je i novi put za Sjenicu od Nove Varoši, koji je zaobišao most, tako da je on potpuno prepušten ćudima vremena – piše Šalipurović.
  Od kada se most preselio u priče i legende, uspomenu na djelo starih neimara čuvaju fotografije nekoliko autora.
  Most je nazivan i Lukova ćuprija, jer je izgrađen od kamenih lukova. Za vrijeme velikih poplava 1896. godine, nabujali Uvac odnio je oba priobalna luka, pa je ostao samo luk nad vodom. Seljaci su pravili drvene stube i peli se na luk i prelazili, a konje nagonili na gaz.
  Ruševine mosta činio je jedan luk na desnoj obali i ostaci srednjeg i lijevog luka, koji su svjedočili o njegovoj monumentalnosti i razvijenom srednjovjekovnom građevinarstvu kod Osmanlija. Budući da je građen fino tesanim kamenom stari most na Uvcu predstavljao je najbolje i najpažljivije obrađen osmanski most na ovim prostorima. Kako je put već u kasnom srednjem vijeku napušten prepušten je atmosferskim utjecajima i ćudima rijeke Uvac.

Na 60-70 metara pod vodom, ostao je konzerviran i jedini sačuvan luk potopljenog kamenog mosta na Žvalama, koji je imao tri vitka, duga luka koje stariji mještani oko jezera još pamte. Po obodima jezera ostali su tek obrisi starog carskog puta koji je nekada povezivao Sarajevo i Carigrad čija je kaldrma sada duboko u jezerskim vodama.
Most je bio nepokretno kulturno dobro – spomenik kulture (Rješenje Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS broj 1785/49 od 26. oktobra 1949).
Izgradnjom hidroelektrane i stvaranjem akumulacionog jezera predviđeno je potapanje starog kamenog mosta zbog čega je Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo stupio u kontakt sa direkcijom Limskih hidroelektrana i napravio dogovor oko zaštite mosta.
Krajem sedamdesetih godina XX vijeka stari osmanski most na Uvcu je konzerviran kako bi se zaštitio, nakon čega je potopljen u jezero.

Živopisni luk se danas može videti samo na fotografijama dok se jednog dana jezerska voda ne ispusti i ostaci mosta ponovo ugledaju živopisni krajolik Uvca.