Ovim riječima priča Belkiša Osmanlić, sestra ubijene Bisere Š. koju je zajedno sa majkom Šefikom i ocem Fehimom ubio Endin T., a zatim izvršio samoubistvo nekoliko sati kasnije.

Endin je upao na porodičnu proslavu u selu Rasno u sjeničkom kraju, pošto je Biserin brat Bekim slavio rođenje djeteta. U svom krvavom piru Endin je povrijedio i Bekima i još dvoje rođaka i pobjegao.

Kako je ispričala Biserina sestra, ona je u selo Rasno, u svoj rodni kraj, iz Njemačke došla zbog rođenja djeteta. Kako kaže, Bisera je bila veoma vedra osoba i uvek se smijala, uprkos problemima koje je imala.

Njih dvije nisu bile rođene sestre, ali pošto rođenije nisu imale, odlučile su da to budu jedna drugoj. 

“Ona je bila jedna jaka djevojka, na njenom licu se nikada nije mogla vidjeti tuga, vješto je prekrivala sve probleme”, priča ona.

Bisera je voljela da druge čini srećnim. Bila je dobra majka, kaže sestra, a volela je svu djecu ovog svijeta.

“Bez nje više ništa nema smisla. Ubijen je najljepši osmijeh. Oduzet je život mom životu. Ona je bila posebno stvorenje. Imala je velike planove, maštala da joj djeca budu uspešna. Onda kada smo mi tugovali zbog nje i zbog svega sto proživljava, ona je tješila nas, kao da se njoj ništa ne dešava… Jedino što sada mogu da uradim za nju je da budem uz našeg brata koji je ovo preživio. Znam kada bi mogla, rekla bi mi da joj čuvam Šejlu i Amana. To ću se potruditi za moju ružu rumenu”, kaže neutješna žena.