Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabiše od 26.4.1395. godine je najstariji originalni dokument u Arhivu Bosne i Hercegovine, kojom kralj poklanja selo Velijak u humskoj zemlji na upravu svojoj kćeri Stani.

Arhiv Bosne i Hercegovine nedavno je pokrenuo svoju službenu Facebook stranicu. U prvoj svojoj objavi iz arhive su izvukli najstariji originalni dokument koji se čuva u ovoj važnoj državnoj instituciji. Riječ je o Povelji bosanskog kralja Stjepana Dabiše od 26.4.1395. godine. 

Bosanskohercegovačka i bošnjačka historija bilježi da Tvrtko I, mada je bio najmoćniji bosanski vladar, nije uspio osigurati prijestolje svom sinu, kasnijem kralju Tvrtku II. Voljom velike vlastele na bosanskom prijestolju poslije Tvrtkove smrti našao se njegov rođak, kralj Stjepan Dabiša.

Od tada su osioni velikaši odbacivali od sebe bosansku krunu “kao truhlu jabuku”, krvavo se otimajući između sebe oko imanja i gradova, što su koristili i Ugarska i Osmanlije. Ugarska i osmanska država borile su se u posljednjoj deceniji XIV st. za uticaj i prevlast u Bosni, što je samo pogodovalo jačanju i razvijanju feudalnih partikularizama.

Kada je Sigismund Luksemburški, kao pobjednik u borbi za ugarsko prijestolje, primio 1387. krunu sv. Stjepana, cijelim pojasom južno od Drave gospodarili su njegovi protivnici. Hrvatska vlastela stalno je u zemlji održavala stanje pobune protiv budimskog dvora, u upornom nastojanju da tamo dovede Ladislava Napuljskog. U tome je imala podršku Tvrtka I i srpskog kneza Lazara.

Knez Lazar je pred Kosovsku bitku odustao od tog neformalnog saveza i izmirio se sa kraljem Sigismundom, kako bi se osigurao barem sa sjevera. Tvrtkov nasljednik, kralj Stjepan Dabiša, bio je pod nejasnim okolnostima primoran da ugovorom u Đakovu 1393. prizna Sigismundovu vlast. Sljedeće, 1394. godine, Sigismund je savladao i otpor hrvatske vlastele, pa se kralj Dabiša morao odreći Dalmacije i Hrvatske. Nakon toga, Sigismund je počeo ubrzano okupljati oko sebe dojučerašnje protivnike, pripremajući veliki križarski pohod protiv Osmanlija.

U sklopu tih događaja krupna vlastela uklonila je Stjepana Dabišu i za novog bosanskog kralja 1395. postavila Stjepana Ostoju.

Povelja je u kraljeva darovnica kojom poklanja selo Velijak u humskoj zemlji na upravu svojoj kćeri Stani.

Stana
Izvoli kraljevstvo mi, po običaju gospotstva,
svaki blagi i dobri obraz skazovati i tvoriti
mirnim slugam, a najliše sukrvnikom i čedom
svojim, tvore žemilosti i zapisanija vsakomu,
že po viri i dostojaniju jego.
Takožde, stvori milost kraljevstvo mi, i s
bogoljubimom gospojom, Bogom darovanom mi
kraljicom Jelenom, kraljevstva mi vsepočetnomu
ditetovi mojej, kćeri Stani, dasmo joj naše selo
gospodsko u Hlmsci zemlji, u ime Velijake, s vsimi
pravimi kotari i mejami.
I da se to selo ne odnime gospoji Stani, za nje
života nikadare. A nakon nje života to selo
dajemo knezu Juriju Radivojeviću i njegovi
kućnici, a nje kćeri Vladici, i njiju ditci i njih
poslidnjemu, viku vikome da jest plemenito.