Potpredsjednik bh. entiteta RS, Ramiz Salkić, posjetio je Trebinje.

Džumu-namaz je klanjao u Osman-pašinoj džamiji, nakon čega je posjetio Medžlis Islamske zajednice Trebinje. 

Tokom posjete potpredsjednik Salkić se sastao i razgovarao sa Bošnjacima u Trebinju.

Potpredsjednik Salkić je još jednom istakao da je neophodno tražiti uređenje države Bosne i Hercegovine po mjeri građana ove zemlje, a čiji temelj trebaju biti ljudska prava i slobode, te zvanične presude donesene pred Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

– Ako je prema presudi Stanišiću i Simatoviću Republika Srpska označena kao dio udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa Srbijom i nekadašnjom Srpskom Krajinom, a jeste – “24. Iz razloga navedenih u presudi, Pretresno vijeće je uvjereno da je barem od augusta 1991. godine postojao udruženi zločinački poduhvat. Zajednička zločinačka svrha ovog poduhvata bila je da se izvršenjem krivičnih djela, za koja se tereti u optužnici, većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni sa navedenih područja. Tu zajedničku zločinačku svrhu dijelili su određeni visoko pozicionirani politički, vojni i policijski rukovodioci iz Srbije, srpskih autonomnih oblasti Krajine i Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, kao i iz Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije preimenovane u Republiku Srpsku.”

Ti neki visoko pozicionirani ljudi bili su predsjednik RS-a ratni zločinac Radovan Karadžić, predsjednik NSRS-a ratni zločinac Momčilo Krajišnik, kasnija predsjednica RS-a ratni zločinac Biljana Plavšić, komandant vojske RS-a ratni zločinac Ratko Mladić …

Ako se ovome doda da je Međunarodni sud pravde presudio da su vojska bosanskih Srba i dijelovi policije počinili genocid u “sigurnoj zoni” UN-a Srebrenica, jasno se nameće zaključak da civilizirani svijet koji je na strani istine i pravde u budućnosti ne bitrebao da podrži ostanak ovakvog teritorijalnog uređenja koje je po zvaničnim presudama nastalo na temelju udruženog zločinačkog poduhvata i genocida, koji je počinjen od strane onih koji su bili dio udruženog zločinačkog poduhvata.

Ovo posebno zbog činjenice da danas imamo izostanak katarze izabranih predstavnika bosanskih Srba i vodstva Srbije i ne samo izostanak katarze već otvoreno negiranje genocida, pravosnažnih sudskih presuda, te nagrađivanje i veličanje ratnih zločinaca.

Sve dok imamo ovakvo teritorijalno uređenje države Bosne i Hercegovine, te odlučivanje sa ekskluzivnim pravom entiteta da blokiraju napredak države Bosne i Hercegovine kroz entitetsko glasanje izostaće katarza, suočavanje sa prošlošću predstavnika srpskog naroda, te njihovo veličanje ratnih zločinaca i negiranje presuđenog genocida.

Zbog toga je neophodno tražiti uređenje države Bosne i Hercegovine po mjeri građana ove zemlje, a čiji temelj trebaju biti ljudska prava i slobode, te zvanične presude donesene pred Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Ako je temelj dejtonskog uređenja bilo vojno pozicioniranje koje je nastalo na sili, torturi, progonu i zločinima vrijeme je danas da imamo uređenje koje će biti zasnovano na dokazanim i presuđenim činjenicama o udruženom zločinačkom poduhvatu i počinjenom genocidu.