Film “Šta sve možeš u Denveru kad si mrtav” snimljen je prije 26 godina, ali Milutin Petrović (57) iz sela Sibnica ovih dana na svojoj koži daje odgovor na ovo pitanje. Samo ne u Americi, već u Kraljevu.

Milutin preživljava najgoru noćnu moru – proglasili su ga pokojnim, ženu mu pozvali na ostavinsku raspravu, a on pored nje živ i zdrav. I, kako kaže, još ne namjerava da se preseli na onaj svijet.

Posljednjih mjesec dana ostaće zauvijek urezani u pamćenje svima u poljoprivrednom gazdinstvu porodice Petrović. Ni slutili nisu, kažu, te srijede kakvu će im vijest poštar donijeti. Ni da će im se od tad život okrenuti naglavačke.

– Moja žena Raduna je radila u cvijeću, bio sam na pet metara od nje kada nam je na vrata pokucao poštar. Pozdravio sam se s njim, pomislio da joj je donio nasljedstvo, iako mi je to bilo čudno jer se još prije pet godina odrekla imovine u korist braće. Zato i nisam obratio pažnju na to šta čita. Vidim preblijedila, čita jednom, čita drugi put i onda kaže: “Ja sam postala udovica!” Ja joj kažem: “Ako, lijepo ženo”!, uzmem pismo i imam šta da pročitam – započinje nesvakidašnju priču za Blic Milutin.

Pročitao je, kako kaže, ni manje ni više nego da je “bivši” i da je zbog njegove “smrti” supruga pozvana sa članovima porodice na ročište oko zaoštavštine. A on, “pokojnik” stoji pored nje.

Ja sam postala udovica!

– Najgore od svega je što je moja smrt proglašena na dan mog rođenja! Proglasiti čovjeka mrtvog je vrlo opasna stvar! Mene neko sad da dođe da ubije, neće odgovarati jer sam već mrtav. Dva puta ne mogu da umrem – žali se Milutin.

Ali, nije to jedina muka koja ga je zadesila.

– Isključili su mi karticu preko koje dobijam novac, onda sam otišao u MUP, pa su mi je odblokirali. Jako sam potresen. Do svega ovoga sam pušio kutiju cigara dnevno, sad mi ni dvije nisu dovoljne. Uveče sjedim, ne mogu da spavam i razmišljam da li je greška ili je ovo neko namjerno uradio… Pa se mislim možda mi neko dođe na vrata, gdje ću ja i kako – jada se Milutin.

Kako bi se vratio iz “svijeta mrtvih” unajmio je advokata i krenuo u borbu s administracijom.

Bio je u MUP-u, pa u sudu, a pošto je u pitanju krivično djelo, slučaj je sada u rukama javnog tužioca u Kraljevu. Najneprijatnije iznenađenje dočekalo ga je kod notara, koji je poziv i poslao.

– Advokatica nas je bukvalno izbacila uz kancelarije. Pročitala je naš zahtjev, i pitala advokata: Što niste upisali ime pokojnika? On je šokirano pitao: Kako da upišem, evo čovjeka stoji ispred vas? Ona je samo rekla, “mora tako.” Pitao sam je zašto tako, pa nije to kao da se odvezalo kuče i sad šeta po gradu – negoduje Milutin.Pročitajte još:

I svi oko njega su u čudu. Neki se smiju, kažu da se to se ne dešava svaki dan, drugi mu kažu da nije uopšte za igranje.

– Nikom ništa nije jasno, ljudi se samo krste. Sin je baš uznemiren, znam jer samo ćuti i ne komentariše mnogo. Ćerka mi samo priča: “Čuvaj se tata”, brinu se da mi neko nije napisao smrtnu presudu a preko reda – priča Milutin.

Zabrinuta je i njegova žena Raduna. Više od 36 godina su u braku, pomislili su da su sve turbulencije pregurali preko glave.

– Da mi neko proglasi supruga da je mrtav a on živ, to je van pameti! Čitala sam taj poziv koji mi je stigao i šokirala se. Prvih sedam dana bili smo mnogo uplašeni – iskrena je Raduna.

Posle su komšije dolazile, sažaljevaju slučaj, pa se šale…

– A meni nije svejedno. NIje ni dan-danas. Išao je u Kraljevo da sredi administraciju i vratio se sav izbezumljen. Zvala sam Hitnu da dođu, jer nije znao gdje se nalazi, iako mi je pričao i da bez njih može da se dovede u red. Samo da mi je da znam zašto se sve ovo desilo. Zato i pitam ko je i kako izdao umrlicu i ako ona ne postoji, na osnovu čega je pokrenut postupak poslije “smrti” – kaže Raduna.

Pozvali smo za komentar i kancelariju javnog bilježnika Miroljuba Stanisavljevića iz Kraljeva, ali su nam rekli da je predmet je vraćen u Osnovni sud u Kraljevu, odakle su ga i dobili, i da je tamo sva dokumentacija.