Australijski institut za stratešku politiku (ASPI) u svom izvještaju “Kulturno brisanje: Traganje za uništenjem ujgurskog i islamskog prostora u Xinjiangu” procjenjuje da je od gotovo 24.000 džamija koje su postojale u Xinjiangu 2004. godine, oštećeno oko 16.000, oko  65% od ukupnog broja, kao rezultat vladinih politika, većina njih od 2017. Od toga je 8.500 potpuno srušeno. Uz to je uništeno 30% važnih islamskih mjesta, svetišta, škola, mezarja, sastavnih dijelova ujgurske kulture i njihova veza sa teritorijom, a 28% ih je oštećeno ili izmijenjeno. To nije viđeno još iz vremena Kulturne revolucije. 

N.H. PODIJELI

Na krivudavim ulicama starog grada Kašgara, skupine kineskih hanskih turista, većinske etničke skupine u Kini, noseći maske, kamere i mobitele gužvaju se snimajući selfije. Iza njih je zgrada uz koju su dva minareta. Oba su uništena. „Ovo je”, objašnjava im vodič, „nekad bila džamija. No vlasti su joj oduzele dozvolu. I dobro je što jesu. Prvo, jer se tako bori protiv vjerske liberalizacije. Drugo, jer islam propisuje da na svakih nekoliko stanovnika postoji džamija, a običaj nalaže da izgradnju i održavanje plaćaju komšije. Sad, kako to više ne funkcioniše, komšije štede taj novac i mogu ga uložiti u druge stvari ”, priča im vodič.

Turisti i dalje fotografiraju, vodič nastavlja: “Vjernici imaju potpunu slobodu molitve, ali u velikim džamijama, koje je sagradila Vlada.” Nekoliko stotina metara dalje, druga grupa također se fotografira pored druge džamije, čiji su minareti takođe porušeni. Trijem je prekriven blijedo ružičastom gips pločom. Nekoliko ulica dalje, još jedna zatvorena džamija, također bez svojih minareta ili bilo kojeg drugog simbola koji je identificira kao takvu. I još jedna pa još jedna…

Šetnjom starim gradom Kashgar, jednim od ključnih gradova za ujgursku kulturu u Xinjiangu, naiđete na najmanje tridesetak džamija. Od njih, samo tri, uključujući veličanstvenu Id Kah sa žutim minaretima, održavaju svoju vjersku funkciju. Sve ih krasi nacionalna zastava i parola “Voli domovinu, voli partiju”.

Druge su pretvorene u nešto drugo. Sada su to centri za vakcinisanje protiv Covida, suvenirnice… Jedna je trebala biti pretvorena u kafeteriju, druga sada služi kao pisoar za turiste; iznutra je još uvijek moguće vidjeti mjesto gdje se uzimao abdest. Ali većina ih je jednostavno zatvorena.

To se ne događa samo u Kašgaru. Satelitske slike pokazuju nestanak ujgurskih kulturnih referenci u cijelom Xinjiangu. Oko 500 kilometara istočno, u Hotanu, još jednom od gradova s ​​najvećim brojem ujgurskih stanovnika u regiji, napravljen je spomenik “temeljnim vrijednostima socijalizma”. Park u kojem se nalazi potpuno je nov, uređen za proslavu stote godišnjice Komunističke partije. Nekada je tu bila džamija.

Nekoliko ulica dalje, dizalice su u akciji. Na mjestu gdje je bila još jedna džamija, plakati najavljuju kako će tu za nekoliko mjeseci nastati hotelsko-apartmanski kompleks pod multinacionalnom markom. Parkiralište zauzima prostor na kojem je nekad bila džamija. 

Australijski institut za stratešku politiku (ASPI) u svom izvještaju “Kulturno brisanje: Traganje za uništenjem ujgurskog i islamskog prostora u Xinjiangu” procjenjuje da je od gotovo 24.000 džamija koje su postojale u Xinjiangu 2004. godine, oštećeno oko 16.000, oko  65% od ukupnog broja, kao rezultat vladinih politika, većina njih od 2017. Od toga je 8.500 potpuno srušeno. Uz to je uništeno 30% važnih islamskih mjesta, svetišta, škola, mezarja, sastavnih dijelova ujgurske kulture i njihova veza sa teritorijom, a 28% ih je oštećeno ili izmijenjeno. To nije viđeno još iz vremena Kulturne revolucije.

Ova transformacija, smatra profesor Rian Thum s Kineskog instituta na Univerzitetu u Manchesteru, proteže se čak i na kuće, njihov oblik i sadržaj. „Iz samih vladinih dokumenata vrlo je jasno da žele fizički promijeniti prostore u kojima žive Ujguri, čak i unutrašnjost njihovih domova, kako bi ih mutirali u ono što smatraju modernim i civiliziranim. Kineska država ujgursku kulturu doživljava kao zaostalu i barbarsku.”

Thum dodaje da vlasti “vjeruju da je ujgurska kultura, koju oni smatraju zaostalom, razlog ili jedan od razloga zašto se Ujguri opiru mandatu kineske vlade. Dakle, to vjerojatno objašnjava zašto oni sve te stvari iskopavaju i uništavaju. “

Kina tvrdi da se brine i obnavlja muslimanske bogomolje i kategorički poriče da ograničava vjerske običaje ujgurske manjine. „Ustav Narodne Republike Kine propisuje da građani imaju pravo na svoja vjerska uvjerenja. Nijedna vladina organizacija, društvena grupa ili pojedinac neće ih prisiliti da ih imaju ili nemaju, niti će ih diskriminirati na temelju vjere. Sve legitimne vjerske aktivnosti su zaštićene ”, rekao je glasnogovornik vlade u martu.

U dokumentu objavljenom prošle sedmice vlast tvrdi da su „u pogledu objekata u lošem stanju vladini odjeli riješili potencijalne sigurnosne rizike rekonstrukcijom, preseljenjem ili proširenjem, garantirajući na taj način sigurno i mirno prakticiranje religije, poštujući želje vjernika “.

Ali nekoliko džamija koje još postoje svoja vrata otvara samo petkom, nije moguće klanjati bilo koji drugi od pet namaza. Tog svetog dana, u odobreno vrijeme, u tri popodne, mogu se vidjeti deseci starih Ujgura kako se slijevaju u drevnu džamiju Id Kah.

Izvan bogomolja također se čini da je vjerska praksa ograničena. Javno se ne vide simboli. Posjedovanje Kur’ana ili post u Ramazanu može biti razlog da se završi u jednom od zastrašujućih kampova za prevaspitavanje. Kina tvrdi da je tako pobijedila „islamski terorizam“.

“Muslimani koji žive u Xinjiangu ne mogu ispovijedati svoju vjeru”, kaže Amnesty International u svom nedavnom izvještaju. Masovno interniranje, mučenje i progon od strane kineskih vlasti svakodnevnica je muslimana u Xinjiangu.

„Brojne islamske prakse koje muslimani smatraju ključnim za svoju religiju i koje zakonom nisu izričito zabranjene sada su u praksi zabranjene. Muslimani su spriječeni u molitvi, odlasku u džamije, poučavanju vjere, pratkticiranju vjerskih navika ili davanja djeci islamskih imena. Kao rezultat stalne, vjerodostojne prijetnje hapšenjem, muslimani u Xinjiangu izmijenili su svoje ponašanje do te mjere da više ne pokazuju vanjske znakove bavljenja religijom”, stoji u izvještaju.

Čini se da su Kashgar ili glavni grad Xinjianga Urumqi manje pogođeni od ostalih manje turističkih gradova, poput Hotana ili Yarkanda, u smislu nestanka njihovih svetih mjesta. Ali tamošnje su džamije prije svega sačuvane više kao turističke atrakcije nego kao mjesta za vjersku praksu ili očuvanje ujgurske kulture.

Bivša medresa u Kašgaru nije funkcionirala kao škola godinama, a posjetiteljima služi samo kao mjesto za selfije. Džamija Id Kah, osim kratkog razdoblja kada je zatvorena za molitvu petkom, naplaćuje za Kinu pozamašnih šest eura za one koji je žele izbliza upoznati. U džamiji na Velikoj čaršiji u Urumqiju nalazi se pijaca.

Na periferiji Kašgara nalazi se ono što je od 2015. službeno poznato pod nazivom Vrtovi princeze Xiangfe, vrlo popularna atrakcija među turistima kineske Han nacionalnosti. Stoljetni mauzolej, s  kupolom i visokim minaretima s blistavim smaragdnim i tirkiznim pločicama.

To je sufijsko svetište i jedno od najvažnijih mjesta za ujgursku kulturu. Riječ je o mauzoleju Afaq Leafa, vojskovođe koji se borio protiv Qinga, dinastije Qianlong, u 18. stoljeću. Klan koji je osnovao uspostavio je kratkotrajnu nezavisnu državu sredinom 19. stoljeća. Godinama je to bilo hodočasničko središte, u koje su Ujguri dolazili učiti o svojoj historiji. Danas, iako se ime vođe pojavljuje na njegovom mezaru, u ograđenom se prostoru ne spominje ništa o njemu, niti o njegovom životu ili ostavštini.