U noći s 23. na 24. juli 1992. godine za samo nekoliko sati, prema nepotpunim podacima, iz logorske prostorije broj 3 u zloglasnom Keratermu ubijeno je između 180 i 200 logoraša životne dobi od 16 do 66 godina.
Kapiten zločinaca je bio monstrum Predrag Banović Ćupo, a prvi saradnici su mu bili Zoran Žigić Žiga, Mladenko Cica, Duško Sikirica i Dule Banović.

Srpski policajci iz Prijedora dirigovali su svim zločinima što su počinjeni u ovom logoru. Nakon napada na Hambarine i Kozarac, srpski agresor je u ovaj logor zatvorio više hiljada Bošnjaka i izložio ih neviđenom mučenju.

Sredinom juna 1992.godine, za šefa osiguranja logora imenovan je Duško Sikirica i od tada Keraterm postaje koncentracioni logor u kojem će mnogi logoraši biti zlostavljani i ubijani. Veliki zločin u Keratermu započeo je u ponoć 24. juli 1992. godine u smjeni Dragana Kolundžije, osuđenog na tri godine zatvora u Hagu.

Blizu četiri stotine ljudi sa Mataruškog brda, 23.jula je dovedeno u logor i zatočeno u sobu broj 3. Ispred te prostorije postavljeni su mitraljezi i u nju su ubačeni nepoznati otrovi. Ljudi su počeli moliti da prestanu sa ubacivanjem otrova, dok su oni još više pojačavali količinu.

U jednom trenutku ljudi su počeli navaljivati na vrata koja su bila zaključana. Sa druge strane su odgovorili rafalima. U prvom valu je ubijeno 120 logoraša.

Stražari su otvorili vrata i rekli: “Vidi budala balija, pobiše se”. Tokom dana, brojka ubijenih se popela na preko 160. Pred svanuće, pokupljeni su svi ubijeni i teško ranjeni, kao i zatvorenici iz druge barake, potrpani u šleper i odvezeni u nepoznatom pravcu. Od tada im se gubi trag. Na putu kojim je otišao šleper ostao je širok krvav trag.

Logor Keraterm formiran je 26. maja, a raspušten je 5. augusta 1992. godine.

Kroz njega je, prema raspoloživim podacima, prošlo tri hiljade logoraša, od kojih njih 371 nisu dočekali njegovo raspuštanje.

U najvećoj otkrivenoj masovnoj grobnici na Balkanu Tomašici pronađeni su među ostalima i posmrtni ostaci logoraša iz Keraterma.

Za zločine počinjene na području Prijedora, u Haškom tribunalu i Sudu BiH osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.