Da život piše najdramatičnije romane najbolji su dokaz siromašni Rom iz valjevskog sela Grabovica i njegova supruga, Engleskinja Fejt.

Branko je samouki violinista koji je svirao po lokalnim veseljima i tako hranio sebe i porodicu.
Velika vjerovatnoća je da bi samo to i ostao da nije upozano Fejt koja se na prvi pogled zaljubila u njega i nije htjela da ga ostavi u Srbiji.
“Oduvijek sam bila fascinirana romskom muzikom, to je za mene neopisiva ljepota i čuvši preko interneta kako Branko svira oduševila sam se. Morala sam lično da ga upoznam i čujem kako svira”, rekla je Fejt za RINU.
Fejt je skoro dvije godine ubjeđivala Branka da pređe u Englesku i kad je to uspjela njih dvoje sa harmonikom koju svira Engleskinja i romskom violinom stvaraju magiju širom svijeta.
Imali su izuzetno zapažene nastupe širom svijeta, a njihova muzika nikog ne ostavlja ravnodušnim jer su u nju utkane sve emocije i neobična ljubavna priča ovo dvoje ljudi. Nakon šest mjeseci zabavljanja odlučili su se na brak, a Fejt je kako dolikuje pravoj domaćoj snajci uzela prezime Ristić.
“Svi su me odlično prihvatili. Кad dođem u Grabovicu osjećam se kao kod kuće. U Engleskoj su ljudi hladni, nisu zainteresovani za tuđe probleme, a ovdje su svi topli, srdačni i razgovaraju međusobno što kod nas nije slučaj”, priča Fejt.

Ovaj nesvakidašnji par za nekoliko dana ponovo dolazi u Srbiji i to u selo Pranjane na Suvoboru kako bi bili dio Sabora violinista Srbije. Iako su obišli čitav svijet kažu da nigdje ne doživljavaju takvu emociju na sceni, kao što je to u Srbiji.
„Čast mi je da ponovo budem dio najveće manifestacije koja slavi violinu. Volio bih da je kad sam ja počinjao bio takav Sabor na kom su mogli da vas primjete i daju vam šansu. Energija je nevjerovatna, jer svi ljudi koji dođu u Pranjane su željni tih izvornih zvukova koji bude najljepše emocije i lijek su za dušu i srce. Ove godine i moja Fejt nastupa sa mnom i naši ljudi će konačno moći da nas čuju zajedno. U svijetu sviramo razne kompozicije, ali najviše euforije uvijek nastaje kad zasviramo naše kolo, ljudi padaju u trans i pitaju nas šta je ovo, a ja ponosno kažem – to je Srbija. Ne sumnjam da će tako biti i u Pranjanima“, rekao je Branko.
O njihovoj priči pisali su svi engleski mediji, tako da je Branko svjetski a naš. Čovjek koji je zaista ostvario svoj san i uživa u njemu.
Discussion about this post