U Ameriku je stigao davne 1989. godine sa jednim koferom i trudnom suprugom Lirijom. Radio sve ono što mu se nudilo i vrijedno učio jezik. Uz veliki trud i odricanje, ogromnu podršku supruge, kako on priznaje i malo sreće, danas je priznati stručnjak u hotelskom biznisu i jedan od omiljenih njujorških ugostitelja. Mujo Perezić je ostvario svoj san i za Pobjedu govori što je sve potrebno za uspjeh.

– Glavna formula za uspjeh je da dobro naučite jezik, upoznate kulturu zemlje u koju ste došli i to povežete sa znanjem koje nosite iz Crne Gore. Iz iskustva kažem da se nikada ne smijete plašiti rada. Nakon nekoliko godina odrađivanja različitih teških poslova dobio sam posao u Kimberli hotelu. Bio sam nadležan za praćenje renoviranja i održavanje hotela. Godinu kasnije, imali smo interesantan sastanak sa vlasnikom hotela, gdje smo pričali o antikvitetima. Primijetio sam da su antikviteti lažni, i to sam rekao. Vlasnik me je pitao kako to znam, i ja sam odgovorio da dolazim iz zemlje gdje je istorija prioritet i gdje se odmah prepoznaje falsifikat. Nekoliko sedmica kasnije vlasnik me je pitao da li bih probao da vodim hotel, odnosno da budem glavni menadžer. Odgovorio sam da mogu da probam. I tu sam gdje sam, ali mi je iskustvo iz Crne Gore mnogo pomoglo – kaže Mujo. Prisjeća se da je odrastao u državi gdje je turizam bio važan.

– Živio sam u Ulcinju do 26. godine i tamo sam proveo najbolje godine svog života. Otac nas je doveo iz Krajine 1965. Naučio sam mnogo u mojoj domovini, prvenstveno kako da budem skroman i strpljiv. Kada mi je ponuđena funkcija potpredsjednika kompanije, odmah sam počeo sa promjenama, ali nikada u poslu nisam zanemario ljudski faktor -priča on.

Lijepa riječ

Mujo kaže da je za hotelski biznis važnija ljubaznost osoblja nego kvalitet kreveta.

– Ja sam glavno o hotelijerskom biznisu naučio u Crnoj Gori i nisam siguran da li ovo predaju u turističkim školama. Kad god je neko dolazio u našu kuću, bilo da je to rođak ili potpuni stranac, uvijek smo svi ustajali da ga pozdravimo. Učili su me da su kvalitetni ljudski odnosi prave vrijednosti. U mom poslu je mnogo važnije kako će moje osoblje dočekati goste, nego kakav će biti ležaj ili jastuk. Ovaj hotel ćete pamtiti po ljudima, a ne po krevetima. Uvijek će te zapamtiti osobu koja vas je uslužila uz osmijeh i lijepu riječ. Shvatio sam da se zbog lijepe uspomene ljudi vraćaju – kaže Mujo.

Mujo Perezić

Na pitanje da li je ostvatio amerčki san Mujo kaže da baš i ne voli taj izraz.

– Obzirom da dolazim sa Balkana i da sve preispitujem meni ta fraza američki san i nije premila. Ako postoji samo američki san znači onemogućavate sve ostale da sanjaju. Ja sam u Americi ostvario svoj san možda crnogorski, a neki Grk grčki. Ova fraza je više političke prirode zato što ovdje postoje velika očekivanja. Ako imate volje i ambicije da jurite svoj sopstveni san onda ćete ostvariti i američki san – kaže naš sagovornik.

Tuga i zabrinutost

Priča da je danas veoma tužan zbog situacije u Crnoj Gori.

– Bio sam toliko ponosan kada je moja domovina obnovila nezavisnost i ubijeđen sam da će, bez obzira na ova dešavanja, ostati nezavisna država. Mislim da je sada navjeći problem to što Srpska crkva ima ogroman uticaj na crnogorsko društvo. Srpska crkva je godinama tajno radila na ovom planu negiranja crnogorske nezavisnosti uz ogromnu manipulaciju nad vjernicima. Ta sada politička organizacija ne priznaje nezavisnost države koja je stara hiljadu godina. Stotinama godina naši preci su se borili za slobodu i nezavisnost i to niko Crnoj Gori ne može oduzeti i pokušavati to da negirate i oduzmete Crnogorcima je samo po sebi grijeh. Religiozna osoba neće drugome onemogućavati slobodu i negirati njegovo pravo na nezavisnost. Stajaće po strani i poštovati tuđi izbor. Ali Srpska crkva u Crnoj Gori otvoreno radi na destabilizaciji društva svađajući pravoslavne Crnogorce samo zbog svoje političke dobiti. I vjerujte ova ideja ,,srpskog sveta“, koju SPC sprovodi neće nestati i to iz nekoliko razloga. Geografski, Srbija je uvijek imala interes da izađe na more, ta ideja ih nikada nije napustila. Takođe ne smijete zaboraviti da SPC ima velike prihode od Ostroga i ostalih manastira, jer ne plaćaju porez. I tu gdje se vrte nekontrolisano pare ima korupcije i sve je to jedno vrzino kolo koje je teško raspetljati – kaže Perezić.

Kada pominjemo korupciju Mujo kaže da je ima u svim zemljama, ali je u nekima zbog velične ta pojava manje primjetna.

– I ovdje postoji nepotizam. Ako započinjete karijeru i znate nekoga tražićete mu pomoć. Ali ćete opstati jedino ako budete vrijedno radili. Ogroman broj mladih iz regiona jer došao ovdje i to je veliki problem Balkana. Uvijek se trudim da zaposlim što više ljudi iz naših krajeva jer su radni, ozbiljni i kvalitetni radnici. Nikoga iz regiona još nisam otpustio, jer su svi bili svjesni da, ukoliko ne budu radili, ovdje neće opstati – kaže Mujo.

Smatra da potencijal Velike plaže i Ade Bojane mora biti iskorišćen za turizam srednje klase, jer elitnih hotela već ima.

– Takvi rizorti mogu primiti mnogo gostiju i donijeti pare državi, ali i radničkoj klasi. Nekada je Ulcinj imao 12.000 kreveta i samo se treba držati tog koncepta masovnog turizma. Ali se mora raditi na smanjivanju administrativnih barijera i regulisanju pitanja svojine da bi se otvorili veliki rizorti – zaključuje Mujo.

Zajedno do ostvarenja svih ciljeva

On objašnjava da u životu morate imati i sreće da sretnete pravu osobu sa kojom ćete ostvariti taj zacrtani san.

– Sreća je u životu neophodna. Ako nema talenta i truda i bar malo sreće neće biti ni uspjeha – kaže Perezić.

Kompanija Kimberli ima brojne objekte širom SAD-a, a trenutno renoviraju hotel Hilton u Njujorku.

– Ovo je i dalje porodični biznis i moja intencija je da se širi. Sin ima 25 godina i diplomirao je matematiku, a ćerka se ugledala na mene, ima diplomu menadžera u ugostiteljstvu i računovođe. Supruga Lirija već godinama radi u zdravstvu i jako joj dobro ide. Svi zajedno radimo na našem porodičnom snu i da nismo jedinstveni u tome ne bi uspjeli – objašnjava Mujo.

Zovite me po imenu

– Po dolasku u Ameriku mnogi su imali problem da izgovore moj ime. Pa probaju Mijo, Miko i onda dođu do Majka i predlože mi da promijenim ime. Ja sam tu bio kategoričan. Zovite me Mujo, ili me ne zovite nikako, to sam što sam – priča Perezić, kojem je taj identitet i ono što je ponio iz kuće pomoglo da danas bude na vrhu.