Zakleti neprijatelji, predsjednici Srbije i Hrvatske, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman ne mogu se ni oko čega dogovoriti osim o podjeli Bosne i Hercegovine, pozivajući se “istoriju” i “povijest”.

Trideset godina kasnije, ovaj put u slovenskom Brdu kod Kranja, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Hrvatske Andrej Plenković na stolu imaju “milion problema”, ali su prema riječima nezvaničnog novog srpskog vožda prilično usaglašeni u vezi sa BiH. Baš kao i njihovi prethodnici, samo ovaj put nije bilo crtanja granica na salvetama. Ili to ne znamo.

• Čini mi se da nam je obojici zajedničko i što obojicu pomalo brine je situacija u BiH, da ne ulazim u detalje. Čak mislim da oko pitanja legitimnog predstavljanja i poštivanja Dejtonskog sporazuma imamo vrlo slične stavove – kazao je Vučić.

Kako Plenković ili hrvatski predsjednik Zoran Milanović mogu imati usaglašen stav sa Vučićem o BiH kada se, recimo, zna da su Hrvati u bh. entitetu Republika Srpska svedeni na statističku grešku i da ne postoji ambijent za povratak ili kad se zna da se HDZ BiH nakon 20 godina (?!) smilovao pa pristao da Srbi budu konstitutivni u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Gdje je tu principijelnost kada “matice” pokazuju brigu za svoj narod?

• Nekada se BiH komadala na salvetama, sada se to radi na perfidan način. Kao, Beograd i Zagreb se bore za prava svojih naroda, pa imamo “srpski svet” i “jednakopravnost”. Zato se ne treba čuditi što se član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović odličnu razumiju. Njih dvojica ruše konstituciju BiH, a sve u duhu Karađorđeva – kaže za Faktor Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam u Novom Sadu.

Popov ima i objašnjenje i za oštra prepucavanja na relaciji Beograd – Zagreb.

• Ona im služe da se skrene pažnja s brojnih afera u Srbiji i Hrvatskoj. Znaju da se populizam i nacionalizam tako dobro primaju na Balkanu – ističe Popov.

Davor Gjenero, politolog i politički analitičar iz Hrvatske, ima nešto drugačiji stav u odnosu na Popova.

• Vučić laže kada kaže da Srbija i Hrvatska imaju usaglašen stav o BiH. Naravno, hrvatska politika prema BiH ima brojne mane, ali se mora imati na umu da je nedvosmislen interes Zagreba jedinstvena i nedjeljiva BiH. Nema primisli da Hrvatska na bilo koji način želi podijeliti BiH, ona nema te ambicije. Srbija nema taj osnovni postulat prema BiH – objašnjava Gjenero.

Smatra da je upravo Zagreb odvukao Čovića od ideje formiranja trećeg entiteta.

• Ovo na čemu Čović insistira, pritom mislim na izmjene Izbornog zakona, jeste zasluga Hrvatske. Trebalo ga je odmaknuti od ideje trećeg entiteta. Čović je to prihvatio. Ovoliko buke nastalo je zato što se, čini mi se, došlo blizu rješenja.

Da se zadovolje zahtjevi Hrvata, provedu presude Evropskog suda za ljudska prava, ali i da se ne stvara posebna izborna posebna jedinica za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Mana je to što se najavljene izmjene Izbornog zakona, koliko znam, ne bi ticale RS-a. Priča se o FBiH, a RS je pravi bolesnik i kako zaštititi prava Hrvata, Bošnjaka i ostalih u njoj – naglašava Gjenero.

Ipak, Gjenero priznaje da i u Hrvatskoj ima političara koji predstavljaju problem i njima, ali i susjedstvu.

• Hrvatska ima dva problema. Milanović se ponaša neuravnoteženo, nije strašan kao Vučić, ali mu naliči. I to je problem i BiH. Pored toga, u Hrvatskoj radikali dobijaju prevelik medijski prostor koji nije srazmjeran sa njihovom političkom snagom u javnosti – stava je Gjenero.