Dileme nema, klerofašistička vlada premijera Zdravka Krivokapića, koja je od Crne Gore za samo 13. mjeseci napravila pravu Hirošimu, je pala!Ta brojanica tzv. ministara-apostola je pukla i raznizala se, i tu više nema tog Beograda i te Moskve koji je mogu sastaviti. A sve će se formalizovati narednog, 4. februara.No, u Crnoj Gori se sada vodi teška i presudna bitka u čijem će dvorištu ostati politički leš premijera Zdravka Krivokapića. Prosrpski i proruski DF, predvođen Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem, kojima se još sudi za učešće u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, te prosrpske Demokrate Alekse Bečića, pošto-poto pokušavaju pomenuti leš ostaviti u dvorište Vladimira Jokovića, lidera, takođe prosrpskog SNP-a. Optužujući ga da je izdao izbornu volju naroda 2020. godine.Što podrazumijeva volju Srpske pravoslavne crkve (SPC), Beograda, Moskve i crnogorskih Srba. Koji su formalno predvođeni premijerom Zdravkom Krivokapićem za vrijeme svoje vladavine sve učinili da od Crne Gore naprave Republiku Srpsku.U čijem dvorištu će ostati lešNo, činjenice govore sljedeće: aktulenu Vladu u Skupštini Crne Gore obaraju opozicioni poslanici, dakle poslanici Đukanovićevog DPS-a, manjinskih naroda i poslanici URE, predvođeni potpredsjednikom vlade Dritanom Abazovićem. Koji je, može se mirno reći, suprotno volji svoga članstva, nakon prošlih izbora ušao u četničko kolo iz kojeg sada pokušava izaći, podržavajući inicijativu opozicije i za smjenu predsjednika Skupštine Alekse Bečića.Svjestan svog pada i Bečić je potom optužio buduću skupštinsku većinu, koja bi formirala manjinsku vladu, za izdaju izborne volje naroda, ili preciznije ciljeva srpskog sveta iliti „velike Srbije“S druge strane, Krivokapićeva vlada je podnijela inicijativu za smjenu Abazovića, i što je važnije, zahtjev za skraćenje mandata Skupštini i ekspresno raspisivanje vanrednih izbora, koji bi se održali u maju.Zadržati kontroluRazlog je jasan: Krivokapić želi da do održavanja vanrednih izbora zadrži kontrolu u ministarstvima, policiji i tajnoj policiji, državnim organima itd.Krivokapić je svjestan činjenice da će, ako bude formiranja manjinske vlade, i održavanje izbora u septembru, dotad izgubiti svu moć, a neki od njegovih ministara vjerovatno završiti iza brave zbog višemilionskih pronevjera.
Kako bi se to spriječilo, velikosrpska osovina Krivokapićevih Demohrišćana u osnivanju – Bečićevih demokrata -Demokratskog Fronta, podržana iz okruženja i Moskve, pokušava dići Srbe u Crnoj Gori na novi ustanak protiv, a novi Vuk Branković je Vladimir Joković, čije glasače žele prigrabiti. Što može, ako se ovako nastavi, po prvi put u Crnoj Gori dovesti do unutarnacionalnih sukoba između braće Srba, odnosno do toga da udari Srbin na Srbina. A već su njihova protestna okupljanja počela po Crnoj Gori. I, što je indikativno, glavna meta nije Dritan Abazović koji obara vladu, već Vladimir Joković.Kvaka je u sljedećem: Jokovićevi glasovi nisu potrebni za rušenje Krivokapićeve klerofašističke vlade, ali bi glasovi njegovih poslanika omogućili novoj vlasti tropetinsku većinu u parlamentu, a time i deblokadu rada crnogorskog parlamenta, odnosno izbor sudija Ustavnog i apelacionog suda, izbor vrhovnog državnog tužioca, te izglasavanje brojnih odluka koje bi deblokirale najvažnije državne organe i njihove poluge u Crnoj Gori.Saradnja Abazovića i Đukanovića?O nekom političkom dilu između Đukanovića i Abazovića mislim da je prerano govoriti, samim tim što je do ovakve odluke Abazović najvjerovatnije došao zbog pritiska svoga članstva, koje je ipak građansko i crnogorsko, i uz najdobronamjernije sugestije zapadnih partnera Crne Gore. Naravno, ne treba podcijeniti ni pretpostavku da je u međuvremenu i sam Abazović postao svjestan činjenice da je svojim ulaskom u četničko kolo 2020. godine nanio ogromnu štetu i sebi i Crnoj Gori.Đukanović, s druge strane, kao ozbiljan državnik, nema razloga da likuje. On je aktuelni predsjednik države, kakva god ona bila, a Crna Gora je opet na udaru agresivnih velikosrpskih bojovnika, koji prijete novim neredima, sukobima i obračunima.Što Crnu Goru još više udaljava od ulaska u Evropsku uniju, od ozbiljnih investitora i investicija, stabilnosti i mira. Što je i strateški cilj Vučića, Dodika i Putina.
Discussion about this post