Domovi mnogih Novopazaraca predstavljaju muzeje u malom, jer sadrže brojne antikvitete koji se prenose s koljena na koljeno.To su uglavnom stara nošnja, posuđe, knjige, gramofoni i slični premeti.

Jedan od najvrijednijih antikviteta iz tog perioda, prema procjeni stručnjaka je bajonet serdara, vojnog zapovjednika iz vremena Osmanskog carstva, Šemsudina Gicića, star skoro dva vijeka, javlja Radio Slobodna Evropa.

Njegov praunuk, Galib Gicić, kaže da porodica sa velikom i posebnom pažnjom čuva ovaj predmet. Za njih je to velika dragocenost koja mnogo govori o njihovoj porodici, ali i o položaju Bošnjaka u vrijeme Turaka.

“Ovo je jedan od predmeta koje je porodica sačuvala, jer, nakon odlaska Turaka ovakve stvari nisu smjele da se drže u kućama, tako da nemamo sačuvanu njegovu svečanu vojnu opremu, opasač i oružje. Iako star skoro dva vijeka, na maču se još uvijek jasno vidi pečat sultana Abdulhamida i posveta.

Još kao dječak slušao sam puno priča o pradjedi. Kažu da je bio visok – stasit čovek, da je titulu zaradio časno, kao i da je postavljen od sultana. Njegova supruga, moja pranana, bila je Turkinja, koja je iz Anadolije došla sa porodicom, jer je njen otac bio vojni ljekar u Smederevu. Izrodili su puno djece”, priča Galib.

On kaže da mnoge porodice u Novom Pazaru posjeduju ovako vrijedne predmete, kao i da većina sa koljena na koljeno prenosi i neke interesantne legende i priče.

“Izdvojio bih jednu priču o mom pretku, gaziji Osmanu Imamoviću, kojeg je karakterisala  posebna hrabrost. On je, nakon žestoke borbe sa ustanicima, na početku današnje Varoš mahale, bio smrtno ranjen. Kaurska sablja ga je zakačila po vratu i on je šehidio.

Kasnije je ispletena legenda po kojoj je Osman a.r. nastavio da se bori obezglavljen i da je pao tek kada je neko rekao: Vidi čovjeka bez glave, kako se bori. Turbe mu je podignuto u Varoš mahali u Novom Pazaru, baš na mjestu gdje je ispustio dušu“, dodaje Galib, prenosi  Radio Slobodna Evropa.

Prema pisanju Dr. Haruna Crnovršanina, za različite portale, gazija Osman Imamović, koji je došao iz turskog gradan Konye, imao sina Jahju, a ovaj sina Ešrefa koji je bio poznati muftija u svoje vrijeme. Njihovi mezarevi se nalaze na novopazarskom Velikom groblju u podnožju Paričkog brda. Nišani su im sagrađeni od bijelog mermera ispisani staroosmanskim pismom. Izgledaju monumentalno i jedni su od najljepših nišana na Velikom groblju. Ešref ef. Imamović je imao sina Teufika koji je takođe 1900. godine postao novopazarski muftija. Na toj dužnosti je ostao do 1930. godine kada je podnio ostavku. Glavni razlog njegove ostavke bio je nametanje novog Zakona i Ustava Islamske vjerske zajednice od strane kralja Aleksandra Karađorđevića 1930. godine. Isti potez je u Bosni i Hercegovini napravio i reis Džemaludin ef. Čaušević. Obojica su bili prisiljeni na iznuđenu ostavku koju su podnijeli 1930. godine.

Han Teufika efendije Imamovića i Dželil-age Agušovića, nalazio se u novopazarskom parku, na mjestu biblioteke.

rtvnp